Veliki
je broj mogućih definicija ekologije (Tab.1). Prvu definiciju ekologije dao je
njemački zoolog Ernest Haeckel koji je u svom djelu “Opća morfologija” iz 1866. godine prvi put upotrijebio ovaj naziv.
Prema Haecklu, ekologija je znanost o interakcijama između organizama i
njihovog okoliša. Ipak, moglo bi se kazati da je već Charles Darwin,
utemeljitelj teorije organske evolucije, u svom životnom djelu “Porijeklo vrsta” iz 1859. opisao neke
temeljne ekološke principe. Pojam “borbe
za opstanak”, kako ga je Darwin postavio, zapravo pokriva čitav splet
međusobnih odnosa organizama, kako jednih prema drugima, tako i prema njihovom
životnom okolišu. Kako su upravo ti odnosi osnovni problem kojeg izučava
ekologija, ona bi se mogla definirati i kao znanost o manifestacijama “borbe za
opstanak” shvaćene u širokom darvinovskom smislu.
Ako
sumiramo definicije u Tablici 1, moglo bi se kazati da je ekologija je znanost o brojnosti, raspodjeli i međusobnim odnosima
organizama, ili skupina organizama, u njihovom okolišu.
Nešto detaljnija definicija kaže da je ekologija biološka disciplina koja izučava uzajamne odnose između organizama i njihovog okoliša, a od tih odnosa ovisi održavanje jedinki i populacija vrsta, kao i njihovih zajednica u prirodi, njihov raspored i gustoća na pojedinim dijelovima staništa, te način života pod danim uvjetima opstanka. Ovdje treba naglasiti da okoliš jednog organizma pored neživih (abiotičkih) čimbenika čine i drugi organizmi bilo iste ili različitih vrsta.
Nešto detaljnija definicija kaže da je ekologija biološka disciplina koja izučava uzajamne odnose između organizama i njihovog okoliša, a od tih odnosa ovisi održavanje jedinki i populacija vrsta, kao i njihovih zajednica u prirodi, njihov raspored i gustoća na pojedinim dijelovima staništa, te način života pod danim uvjetima opstanka. Ovdje treba naglasiti da okoliš jednog organizma pored neživih (abiotičkih) čimbenika čine i drugi organizmi bilo iste ili različitih vrsta.
Uočimo da je okoliš
ključna riječ u svim ovim definicijama, pa čak i u onoj Krebsovoj, mada u njoj
riječ okoliš nije eksplicite navedena, ali je sakrivena u riječi interakcije. Na čudi stoga što je riječ
ekologija iskovana od grčkih riječi oikos
što znači dom, stanište, mjesto na kojem organizam živi i logos što znači znanost. Ne čudi, isto tako, što isti grčki korijen
nalazimo i u riječi ekonomija (gospodarstvo)
koja označava znanost o proizvodnji i raspodjeli dobara, te o materijalnom
održavanju ljudskog društva. Kako se ekologija zapravo bavi proizvodnjom i
raspodjelom organske tvari u prirodi, gustoćom organskih vrsta i održanjem
živog svijeta uopće, moglo bi se kazati da ekologija i jest “gospodarenja prirode sa samom sobom”.
Ekologija je dakle gospodarstvo prirode, ili kako su to kazali Wells, Huxley i
Wells (1939): “Ekologija je ekonomija
proširena na čitav živi svijet”.
Unatoč činjenici da postoji vrlo jasna definicija
područja kojim se ekologija bavi, često se pod ekologijom podrazumijevaju i
teme kojima se ona eksplicite ne bavi. Mogli bismo tako dati nekoliko
negativnih definicija ekologije navodeći probleme koji nisu predmet izučavanja
ekologije. Na primjer:
•
Ekologija nije znanost o zagađenju!
•
Ekologija nije znanost o zaštiti okoliša!
•
Ekologija nije znanost o pravilnom gospodarenju prirodnim resursima!
Ipak, navedene teme
nisu izvan svake veze s ekologijom. Zapravo, poznavanje ekologije je preduvjet
da bi se mogla rješavati pitanja kakva su zagađenje okoliša i utjecaj tog
zagađenja na prirodu, kako zaštititi organizme i okoliš ili kako gospodariti
prirodnim resursima na održiv, ili barem na najmanje štetan način.
Slika
1. Ekologija i znanost o okolišu međusobno su povezane.
Ovdje
se zapravo radi o dvije znanosti koje su međusobno tijesno povezane (Sl.1).
Jedna je ekologija koja proučava interakcije između organizama i njihovog
okoliša (kako neživog tako i živog), dok se druga znanost bavi utjecajem
čovjeka na okoliš i ta se znanost naziva znanost
o okolišu (eng. environmental science).
Sasvim je opravdan prigovor da je čovjek jedna od vrsta na Zemlji i da nema
posebnog opravdanja izdvajati ga izvan prirodnih ekosustava. Uostalom, jedan od
tri temeljna principa konzervacijske
biologije (disciplina koja se bavi očuvanjem organizama, staništa, biološke
raznolikosti i zdravlja ekosustava na Zemlji) kaže: „Čovjek je sastavni dio ekosustava“. Ipak i ekologija i znanost o okolišu
vrlo su složene i opsežne discipline, pa je ova podjela u praksi ipak
saživjela.
Nema komentara:
Objavi komentar